Predškolsko doba karakterizira povećana znatiželja u različitim sferama, ali djeca pokazuju osobit interes za prirodu. Stoga obrazovanje za okoliš u vrtiću zauzima važno mjesto u razvoju znanja o okolnom svijetu, razvoju ljudskog stava prema svim živim stvarima i formiranju svjesnog ponašanja u prirodnom okruženju.
Cilj ekološkog obrazovanja je:
- stvaranje znanja o prirodi, prirodnih fenomena, flore i faune;
- razvoj estetskih osjećaja: ljubav, poštovanje, pažljivi stav prema svijetu prirode;
- motivacija u djeci da se brinu o prirodi i životinjama, kako bi zaštitili i očuvali prirodne resurse.
Hitnost ekološkog obrazovanja
Stvaranje humana stajališta prema prirodi glavni je zadatak ekološkog obrazovanja, koji se ostvaruje razvojem djece u suosjećanju, suosjećanju i suosjećanju sa svim živim bićima na planeti. Čovjek je dio prirode, ali često je on koji ima štetan utjecaj na svijet oko sebe. Formiranje aktivnog položaja "branitelja i prijatelja" prirodnog svijeta temelj je u obrazovanju ekološke kulture predškolske djece. Djeca su osobito osjetljiva i osjetljiva te su stoga aktivno uključena u sve aktivnosti kako bi zaštitili one koji to trebaju. Važno je pokazati djeci da ljudi zauzimaju jači položaj u odnosu na prirodni svijet (na primjer, biljke koje su bez žira, ptice će umrijeti od hladnoće zimi bez hranjenja). Stoga bismo trebali poduzeti sve napore kako bismo osigurali da se cijeli život na zemlji razvija i donosi radost (primjerice, jutarnje pjevanje ptica ispod prozora bit će ugodan onima koji su ih zimi zalijevali, a cvijet koji cvjetaju na prozoru zadovoljit će one koji su ga zalijevali).
Primljeno znanje o svijetu oko nas mora biti podržano praktičnim aktivnostima i ilustrativnim primjerima kako bi djeca mogla vidjeti pozitivan rezultat svojih aktivnosti i željeti poboljšati njihova postignuća.
Oblici i metode ekološkog obrazovanja
Velika važnost u ekološkom obrazovanju osobe zauzimaju izleti, zahvaljujući kojima se djeca upoznaju s različitostima prirodnog svijeta i promatraju fenomene prirode. Izleti su također važni za akumuliranje znanja o prirodi zemlje i orijentacije na terenu: sposobnost pronalaženja odnosa u prirodi, promatranje percepcije ljudi, predviđanje posljedica ljudskih aktivnosti, povoljnih i negativnih. Tijekom izleta djeca nauče komunicirati s okolnim svijetom. Za to, odgajatelj posebnu pozornost posvećuje činjenici da je čovjek samo gost u prirodnom svijetu, i stoga mora slijediti zapovijedi: promatrati tišinu, biti strpljiv i pažljiv.
Uloga bajki u odgoju djece predškolske dobi ne može se previše naglasiti, a ekološke priče zanimljive su, prije svega novitetom parcele i uvođenjem neobičnih likova. Zahvaljujući pričama o djeci u pristupačnom obliku, možete reći o složenim pojavama u prirodi, o odnosu između prirode i čovjeka i važnosti ljudskog rada. Posebno mjesto zauzimaju bajke koje je izumio sama djeca.
Jedna od glavnih vrsta predškolskog odgoja jest didaktička igra na edukaciji o okolišu.
Naravno, ekološki razvoj djece u vrtu bit će naročito učinkovit ako je povezan s obrazovanjem o okolišu u obitelji. Stoga bi nastavnici trebali poticati roditelje da stvaraju povoljne uvjete za okoliš koji razvija okoliš kod kuće.